O terapiji

Da li pisanje može da bude oblik lične terapije u rešavanju životnih problema, ličnog rasta i razvoja? Može. Pisanje kao jedan oblik samoterapije jeste jednostavan metod koji nam pomaže u postizanju duhovnog rasterećenja i unutrašnjeg mira. Uz pomoć pisanja kao terapije možemo uspešno prebroditi svakodnevne životne probleme, stres, strahove, loše partnerske odnose i mnoge traumatične situacije.

Pisanje kao terapija nije psihoterapija i nije psihološko savetovanje. Terapija pisanjem pripada oblasti učenja životnih veština i kao takva predstavlja sistem edukacije koja razvija unutrašnju komunikaciju, oslobađanje misli i emocija kroz duhovni rast i razvoj kreativnih, mentalnih i emotivnih potencijala. Uz pomoć pisanja kao samoterapije možeš biti sam sebi terapeut, bilo kada i bilo gde. Potrebni su ti samo papir, olovka i mnogo dobre volje da započneš jedno fantastično putovanje u spoznaji samog sebe.

Moje iskustvo

Kao dramaturg, profesionalni pisac i profesor kreativnog pisanja, imao sam priliku nebrojeno puta da se uverim kako pisanje može da bude korisno u borbi sa negativnim emocijama, stresom i svakodnevnim životnim problemima. Pisanje kao oblik razgovora sa našim unutrašnjim bićem ima sposobnost da nam pomogne da organizujemo sopstvene misli i osećanja na jedan dubok način, da pospeši našu maštu i kreativnost i omogući nam lični rast i razvoj.

Na osnovu Penenbejkerove metode izražajnog pisanja, nadogradio sam dugogodišnje skustvo iz mojih radionica kreativnog pisanja u radu sa polaznicima i piscima, kao i praksu profesionalnog pisca. U tom smislu napravio sam sopstvenu metodu terapijskog pisanja u želji da putem edukativnih radionica približim ove tehnike samopomoći i načine kako da se pravilno primenjuju što većem broju ljudi koji su zainteresovani za lični rast i razvoj uz pomoć ove jedinstvene kreativne metode za rešavanje svakodnevnih životnih problema i ostvarivanje boljeg i kvalitetnijeg života.

Kome je namenjena?

Svim ljudima koji su skloni introspekciji, razmišljanju, kreativnosti i analiziranju sopstvenih misli i osećanja. Namenjena je ljudima koje su doživeli emotivan stres, neku vrstu traume u raznim životnim situacijama i koji imaju potrebu da unaprede svoj život na kvalitetan način.

Kako funkcioniše?

Pisanje kao samoterapiju možemo sprovoditi kad god osetimo potrebu, kod kuće, na klupi u parku, u kancelariji kad ostanemo sami… Dovoljno je da uvek imamo olovku i papir, tablet ili računar pored sebe. Važno je da nađemo mesto gde nas niko neće uznemiravati i da sve svoje misli i najdublja osećanja koja nas muče prenesemo na papir.

Zašto pisanje?

Mi u stvarnosti ne pričamo o mnogim ličnim stvarima ili problemima, jer mislimo da bi to moglo da naškodi našem odnosu sa drugim ljudima. Dobrobit pisanja leži u tome što se ne izlažemo takvom riziku. Ono nam pomaže da se otvorimo kada osećamo da nema nikog sa kim bismo mogli da pričamo o stvarima koje su uzdrmale naš život. Možemo pisati kad god mislimo da bi to moglo da nam pomogne. To je kreativni analgetik protiv bola duše. O „ekspresivnom pisanju“ bi trebalo razmišljati kao o sredstvu koje će nam uvek biti na raspolaganju, najboljem prijatelju na koga uvek možemo da se oslonimo.